22.09.2013., nedjelja
Enjoying in the summer time (:
27.08.2009., četvrtak
|
Helou. Dakle imam već par tema na pameti, ali bome ću to pustiti za neki post. Zanemarit ću svoju realnu stranu. Dakle ljeto samo što nije prošlo, ja sam napisala dva ili tri posta u jednoj godini i nimalo se ne ponosim tome - i neću reći da ću biti bolja, iako bih voljela biti bolja. Dakle - Bobi je 26. 06. 2009. proslavila 9. rođendan! Slike su na tatinom fotiću pa kada se sjetim updateat ću, ali do tada - samo njena slika njoj u čast. :D  Binga je 08. 08. 2009. imala rođendan! Također 9. (:  Novo je - kupila sam im mali bazen u nadi da će se Rea barem malo zainteresirati, ali NIŠTA. Bez obzira na hranu i igračke nisu ni stavili šapu u njega. Pa smo ih jednom jednostavno ubacili, a bezan ispuhali. Možda joj se more više svidi. Nadajmo se. (: Te dvije slike ću također updateati. Prije sam stalno govorila da nemam vremena za napisati post - sada sam shvatila da se samo moram sjetiti. I imati inspiraciju i post će biti gotov u 15 minuta. Iako neću ništa obećavati, ništa ne očekujte, ali bez obzira na to kada napisala post ma makar prije pet mjeseci - blog mi je na savjesti. I ne mislim sada nakon dvije godine odustat iako će čini da ponovno odustajem. P.s. i znam da sam ovo gore navedeno rekla već par puta, ali rekoh ništa ne obećavam! :D |
Vrijede li ista pravila!?
31.05.2009., nedjelja
|
Proslavili smo 2. godinu postojanja 10. 05. (: --------------------------------------------------------- Ovaj post će biti malo o cirkusu, sigurno se čudite zbog naslova... Pa ovako, sigurno ste zamjetili da se na RTL-u četvrtkom navećer prikazuje kao neka repriza poznatog cirkusa u Monte Carlu. Scene su fantastične, sve ih gledam s divljenjem dok ne dođe onaj dio kada glavne i senzacionalne zvjezde postanu - životinje, onda moj izraz divljenja pređe u izraz gađenja. Svima nama se, vjerujem pobudi zanimanje kada vidimo nešto tako zanimljivo na ekranu, čovjeka koji gladi ogromnog tigra ili ženu koja leži nekoliko centimetara od slonove noge, ali zar je tih nekoliko minuta divljenja vrijedno muke koje životinje prolaze u životu dok su u cirkusu. I pitanje je - ako može neki crkusant, mogu li i ja možda u kući držati dva, tri tigra onako, čisto iz zabave. On može u kavezu, moji bi kažem vam bili bolje zbrinuti. Hvala Bogu da ne mogu, ali eto on smije. I to ne da i smije držat nego ih smije fizički i psihički maltretirat, držati u - da ne kažem ne ljudskim, nego ne životinjskim uvjetima. Odrasli slon se u onakvom kavezu vjerojatno ne može ni okrenut. I za pitomog, domaćeg konja cirkus ne noćna mora, a kamo li za tigra koji živi na drugom kraju svjeta ili za slona koji bi vjerujem rađe dopustio tom istom tigru da ga napadne. I sada zašto ONI smiju imati tigrove (koji su zaštićena vrsta) i slonove (koji također žive u rezervatima)!? Zbog tradicije!? Recite sada tko je tu doista lud!? Ja, TAJ tko vrši tu torturu nad njima ili onaj koji je NJEMU rekao da smije? Zakon o zaštiti životinja - zabranjeno je: 11. koristiti životinje za cirkuske i druge predstave, filmska i televizijska snimanja, oglašavanja, izložbe ili natjecanja, ukoliko ih se pri tome prisiljava na neprirodno ponašanje ili se kod životinja izaziva bol, patnja, ozljede ili strah, (i ima još puno crtica koje se krše u cirkusu) Pa sada!?!? Da li bi slon možda i inače iz nekog razloga (u ovom slučaju zbog BIČA - izaziva bol, patnja, ozljede ili strah) odjednom sjeo na neku klupicu, digao dvije noge u zrak jer je neku zazviždao, da li bi tigar izvodio neke gluposti na nekom poligonu da nema toga BIČA. Važno je da se provode zakoni koji se portive demokraciji. Mi ne možemo bez prirode, ali priroda može bez nas. Kao da su svi ostali bez osjetila, kao da ništa ne vide ni ne čuju. Samo gledaju kako bi sebi napravili nešto u korist. Toliko o tome.. ------------------------------------------------------------- P.s. znam da sam ponovo neredovita u postovima, ali vidim da vas stvarno malo dolazi ovdje, ja vam i dalje sve komentiram. |
'Prvi pas' Amerike postao prava zvijezda
15.04.2009., srijeda
 Dakle, ako neznate ili možda znate - sadašnji predsjednik Amerike Barack Obama je svojim kćerima obećao da će im pokloniti psa kada se usele u Bijelu Kuću. Obama kaže da im je prioritet bio pas posvojen iz prihvatilišta, ali je 10-godišnja Malia alergična na pse pa se ipak odlučio za čistokrvnog psa kojeg je platio čak 2000 eura čime naravno izaziva razočarenje svih onih koji su mislili da će psa posvojiti. Ipak je izjavio da će udrugama za pomoć životinjama donirati novac.  Njegove dvije kćeri Malia i Sasha odušveljene su psićem i odlučile su ga nazvati Bo. Obitelji je psića poklonio senator Ted Kennedy.  A koliko je Obama popularan dokazuje to što sam na internetu našla NEKOLIKO stranica koje govore samo o njihovom psu ili se radi o stranicama gdje psi podržavaju Obaminu kampanju. Stvarno ima svega.  Obama Dog Obama Dog Blog Vote for Obama's Dog! Obama Family Dog  To je bilo to od mene! |
Pas je jedino stvorenje koje Vas voli više nego što Vi sami sebe volite
13.04.2009., ponedjeljak
Sretan Uskrs  Dakle... Episode I Bella, trogodišnja mješanka retrivera i ovčara jednom je bila spašena kao napušteno štene. Uslugu je svojim vlasnicima vratila tako što ih je upozorila da im je kuća u vatri. Zajedno sa šestomjesečnom retrivericom Maddie spasila je svoju vlasnicu Sue Feuling i njenu devetogodišnju kćer Mckenzie. Psi nisu uspijeli izaći iz kuće. Sue kaže: Sve što sam izgubila se ne može usporediti s njima! Episode II 24sata - Čile: Kamere na autocesti snimile su doista dirljiv prizor. Psa koji je ozlijeđen ležao nakon što ga je udario kombi, s autoceste odvukao je drugi pas. Nadzorne kamere na autocesti Costanera u čileanskom glavnom gradu Santiagu snimile su malenog psića kako spašava svoga ozlijeđenog prijatelja. Nesretnog je psa nekoliko vozila uspjelo zaiobići, ali vozač bijelog kombija nije ga na vrijeme ugledao. Psić je završio pod njegovim kotačima. Riskirajući svoj život, među jurećim automobilima protrčao je njegov prijatelj te ga, uhvativši zubima, odvukao s autoceste. Ostavljeni psi koji izgubljeni šetaju ulicama i autocestama čest su prizor u toj latinoameričkoj zemlji. (Skoro sam zaplakala) Na YT piše da su oba psa dobro.  Episode III 24sata - SAD: Steven je za kosu izvukao suprugu iz sigurne kuće. Udarao ju je šakam i pokušao ju ugurati u auto. Njezino zapomaganje čuo je pit bull Blitz. Pobiješnjeli Steven Schumacher upao je u sigurnu kuću gdje je otišla njegova supruga zbog stalnog zlostavljanja. Steven ju je izvukao iz kuće u Hollandu u Michiganu. Vukao ju je za kosu i udarao. Pokušao ju je ugurati u automobil, no žena se odupirala. Zapomagala je iz sveg glasa. Ženine krikove čuo je Blitz, dvogodišnji pit bull. Pas nije dvojio ni trenutka. Istrčao je iz kuće i krenuo prema nasilnom Stevenu. Vidjevši pit bulla muškarac je pustio ženu i dao se u bijeg. Blitz je ostao uz uplašenu i ozljeđenu ženu. Nasilnika su našli nekoliko ulica dalje, a sa sobom je imao i nož. U policiji ne znaju da li je muškarac namjeravao upotrijebiti nož. Episode IV 46-godišnjakinja je pustila navodnog vodoinstalera u svoj stan, ali ju je on napao. Njezina kujica je ugrizla nasilnika za rame i on je završio na policiji. (Prevedeno s engleskog) Episode V (Evo još jedan primjer neodgovornih vlasnika) Jutarnji: Da je pit bul imao očnjake, koji su mu srećom izvađeni, labradoricu bi rastrgao u sekundi ZADAR – Kako bi zaštitila vlasnicu od pit bulla koji ju je pokušao napasti dok je šetala ulicom Đure Marušića u zadarskim Arbanasima u nedjelju oko 22 sata, četiri godine stara labradorka Tina jedva je ostala živa. Ispriječivši se ispred razjarenog pit bulla koji je tu večer iznenada istrčao iz dvorišta obližnje kuće krenuvši na njezinu vlasnicu, labaradorka se doslovce našla u njegovim zubima koji su je trgali i vukli po cesti. - Pas je krenuo na mene, no Tina je u tom trenutku stala ispred i zaštitila me. Bilo je strašno i skoro mi je srce puklo. Pokušavala sam je odvući no pas ju je zgrabio i počeo trgati zubima. Izgrizao joj je šape i zario joj zube u vrat – ispričala je jučer još šokirana vlasnica labradorke, 23-godišnja zadarska studentica Jelena Lukačić (23). Uvidjevši kako je neće uspjeti spasiti i razdvojiti od pit bulla Zadranka je utrčala u dvorište kuće kako bi potražila vlasnika. - Počela sam vikati i tek tada je dotrčao vlasnik. Uspio je odvući pit bulla od moje labradorice. Ja sam bila u šoku, a on nije kazao baš ništa – priča Zadranka koja je tu večer sa Tinom krenula u trgovinu na obližnjem zadarskom Autobusnom kolodvoru. - Nisam mogla vjerovati da se to može dogoditi. Znam da takav pas po zakonu mora imati brnjicu i biti u boksu, a nije bio ništa od toga - kaže Jelena Lukačić čijoj je Tini veterinar srećom uspješno sanirao ozlijede. Tri šape izgrižene su joj gotovo do kosti, dok zbog rupa u koje joj je pit bull napravio zubima u vratu ima tri cjevčice. - Otac vlasnika mi je kazao da bi Tina sigurno već bila mrtva da pit bullu nisu izvađeni očnjaci. Nije imao očnjake pa je nije mogao odmah ubiti što bi se inače sigurno dogodilo, kaže ogorčena vlasnica dodajući kako se vlasnik pit bulla Ivan Nikpalj (25) protiv kojeg je podnesen optužni prijedlog zbog držanja životinja bez nadzora nije niti ispričao. Ovakvih primjera ima još jako, jako, jako puno. I svaki put kada vam pas izgrize najdraže tenisice, šešir ili išta slično sjetite se naslova... |
Zakon o broju pasa u stanu/kući
25.08.2008., ponedjeljak
|
Hello evereybody! Da, da... Napokon sam se udostojila napisat post. Uživala sam na praznicima i tako to pa se nisam sjetila obraditi neku temu. Ali uvijek se nađe nešto zar ne? ------------------------------------------------------------------ Na mojim najdražim ljubimcima sam još od prilike na početku ljeta pročitala članak o zakonu držanja pasa u kućama ili u stanu. Citiram "Tisuću kuna je predviđena kazna za puštanje psa na zelenu površinu, a s istom tolikom svotom bi se trebali kažnjavati i oni koji u stanu drže više od jednog psa ili više od dva u obiteljskoj kući." O ovom prvom dijelu ću malo kasnije, ali... Ovakav glupi, banalni, primitivni, nelogični, nedemokrativni zakon mi donio samo isto takav čovijek! 1. što se ikoga tiće koliko ću ja pasa imati u SVOJOJ kući. Navodno taj zakon je donesen kako bi se smanjilo napuštanje pasa, ali apsolutno nikome nije palo napamet da za početak počnu kažnjavati takve ljude nego su se išli pravit pametni. Ako je nabavim još jednog psa što onda? Hoće mi možda netko, eto tako doći u kuću i reći ' koliko pasa imate u kući? '?? NEĆE! A hoće li kada nađu nečijeg napuštenog psa napltiti kaznu gospodaru? NEĆE!! Naravno da se neću uzrujavat zbog takvih stvari. I briga me zbog zakona nego mi nije jasno zašto ne poduzmu druge mjere koje će biti učinkovite ili da barem počnu provoditi ove koje već postoje. Sjećam se da je prije par godina u nekom Hrvatskom gradu već donesen takav zakon i na TV-u su bili ljudi u veterinarskoj stanici koji naravno vode svoje životinje da ih USPAVAJU! Da meni takav čovijek dođe na vrata ja bi mu ih zatovrila, a ako baš želimo biti uljudni ne vjerujem da će on vama uči u svaku prostoriju u kući mada ne vrijedi govorit o tome kada bi bilo apsurdno da neko ide od kuće do kuće i provjerava koliko pasa ta kuća ima. ------------------------------------------------------------------ Uglavnom kod mene sve divno ide. Gledala sam prije tjedan, dva 10 do 8. Bilo je o 'opasnim' psima i mogu reći da mi se svidjelo. Donesen je novi pravilnik što se toga tiće i to malo stroži: ukratko - pas koji ugrize drugog čovijeka ili psa bez razloga je opasan. Takav pas mora biti steriliziran, a Pit Bull i Staffovi (ja mislim) su odmah proglašeni opasnim psima i mora ih se odmah sterilizirat. Nitko od tih opasnih pasa nesmije hodati bez brinjice, a svi psi moraju imati povodac. Navodno Pit Bull uopće nije priznata pasmina u Hrvatskoj pa ih je sada zabranjeno uzgajat i bla, bla. Ja mislim da sam dobro rekla jer se ne sjećam. Uglavnom napravit ću novi dizajn i odgovorit ću vam na komentare. Evo za kraj pokoja sličica:     Posjetite našu web stranicu - ovdje! Bok! |
Dog Shows - dobra i loša strana
04.06.2008., srijeda
|
Ako ste mislili da ću tu pričati o sucima, izlaganju jako ste se prevarili. Svatko tko me barem malo duže poznaje zna da imam dvije mješanke s kojima naravno ne mogu ići na izložbe. Bila sam s Bobikom jednom na izložbi pasa mješanaca i čistokrvnih pasa bez rodovnice i čim nam se ukaže prilika idemo opet, naravno. Premda ja ovaj put neću pisati o mješancima (barem to neće biti glavna misao). Na večini blogova stalno se priča kako su mješanci jadni, nesretni, nitko ih ne voli, a čistokrvne pse svi žele. Tj. govore o čistokrvnim psima kao da uopče ne zaslužju imati obitelj. I sada ću vam pokazati samo JEDAN primjer da to nije tako - uopče! Dakle ovako ide redosljed radnje o kojoj vam ja želim pričati: - Dijete dobije psa - Dijete voli tog psa - Dijete jednog dana s svojim psom ode na izložbu - Dijete zavoli izložbe - Pas ne pobjeđuje na izložbama - Dijete više ne želi tog psa I vjerujte mi takvih slučajeva ima jako puno pa čak sam i malo upućena u jedan takav određeni slučaj (ali neću sada pisati o tome). I da, što mi još više manje diže tlak. Na forumu o ljubimcima svaki dan vidim neku temu u slikama pasa - vezanu za uzg. ili nekog pesa pojedinačno. I dobro idem vidjet temu i onda uđem pogledam prvi post (to uvijek na početku radim) koji glas ovako: Pozdrav svima! Nov sam na forumu i ovdje vam želim predstaviti svog psa. Pasmine je >nazivpasmine< dolazi iz >nazivuzg.<, bili smo na >nabrojiizložbe<, majka mu je >ime<, otac mu je >ime<. Onda stavi dvije, tri slike psa u stavu ili na izložbi i to je to. Na kraju se cijeli topic vrti o izložbama, njegovom podrtijetlu, njegovoj formi i kupiranim ušima. Više manje takvi ljudi imaju uzg. Ja u tim topcima pokušavam naći samo jednu riječ koja upučuje u to da taj čovijek tog psa voli zbog toga što mu je prijatelj. Ne vidim niti jednu sliku na nekom izletu u dvorištu u kući. Samo njegov elegantan stav i izložbe, savršeni rezultati, ponosni vlasnik. Kada gledam takve teme osobno mi se to UOPČE ne sviđa. Ja neznam dali taj čovijek stvarno voli tog psa jer ga ne poznajem u živo, ali prema njegovim postovima on ne pokazuje da tog psa stvarno voli. A postoji i drugi slučaj da je pas za vlasnika totalno promašen slučaj pa osim što vlasnik ne vidi ništa u njemu, ČAK ni ne pobjeđuje na izložbama. Onda će taj pas ili imati katastrofalan život ili će živjeti na ulici, u azilu, u najboljem slučaju o novoj obitelji. Kada kažem katatrofalan život onda ne mislim da neće imati hrane, vode, krevet i sve to nego će biti usamljen i tužan. Na žalost takvi su psi inače kada im je glavna svrha da donose pehare kući. Neznam što da više kažem o izložbama, čistokrvnim psima ili mješancima. ALI reći ću vam ovo za kraj: volite svoje ljubimce, zabavljajte se na izložbama bez obzira na pobjedu ili ne, brinite se za svoje pse, igrajte se s njima, provodite vrijeme s njima nemojte ih pretvarati u roblje ili potrošne materijale! Ovo su najnovije slike:      ---> Ovo je moj pedeseti post. Ljudi bi rekli - premalo za blog koji je star malo više od godinu dana, ali koliko sam ja shvatila iz vaših komentara važno je da su postovi zanimljivi, ali moram priznati da je malo premalo pisati post svakih mjesec dana pa se nadam da ću se pokrenuti. Btw - "naj blog o ljubimcima...posjeti..pjiz.." u linkovima si! |
One more sad story about "dangerous" breed
16.05.2008., petak
|
Helo ljudi... Ovo je početak još jednog tužnog posta. Novinari su ovih dana napisali cijeli roman o 'opasnim' pasminama, a posebno o jednom pojedincu - Riju --> psu koji je (ne dokazano) ubio čovijeka. Prvo pročitajte tekstove na ovim linkovima: Link 1 Link 2 Link 3 Link 4 Link 5 Link 6 Link 7 Link 8 Novinari su rekli puno neistina, ali nije sve bilo ne istinito. Prvo i osnovno - NIKAKO neće moči biti dokazano dali je taj pas ubio čovijeka. Najvjerojatnije će to biti istina (na žalost). Važno je reći da je tog psa netko mogao udomiti, obitelj je odlučila da će ga uspavati, pas u 'pritvoru' nije pokazivao da je agresivan, pas je spavao u krevetu sa 4-godišnjom djevojčicom.... I tako dalje. Da se pokaže da je pas doista ubio čovjeka ja sam za to da ga se uspava, ali nisam za mučenje u kavezu. Držali su ga u kavezu nekoliko dana i mučili su ga. Zašto ga nisu odmah uspavali? O ovom slučaju se nezna puno i ja nemam neko određeno mišljenje, ali ono o čemu sam ja htijela pisati jest to da mediji svaki put napadnu SVE pse pripadnike tih 'opasnih' pasmina. VLASNICI su krivi za ta dijela, a ne psi. Vlasnik je psa trebao socijalizirati. I tu se ne može napraviti niša izravno - jedino ne puštati da ljudi koji ne mogu socilajizirati psa, da imaju takvu pasminu. Kada kažem TAKVU pasminu mislim na pasminu koja MOŽE ubiti čovijeka. Koja ima takvu jačinu ugriza da nebi bilo krivo tumačenje. Rijo je mučenik i ubojica. Ali za ovo drugo on nije kriv. Mi nismo krivi što smo ljudi, a niti je on kriv što je takav. Žao mi je obitelji Vučić i žao mi je psa, ali legalizacija 'opasnih' pasa nije riješenje, već legalizacija opasnih vlasnika. ------------------------------------------------------------ Pređimo na onu bolju stranu posta. Mi smo svi oky doky. Imamo novu stranicu klik. Uskoro će dobiti novi dizajn. Što se komentara tiče mislim da sam to riješila. Sutra ću (nadam se) sredit boxeve (posebno linkove & oglase). For the end...          I da! Prije šest dana je bio prvi rođendan mog bloga!!!! |
"An animal's eyes have the power to speak a great language" - Martin Buber
29.01.2008., utorak
|
Ollas people! Happy Easter! - Pas je jedino stvorenje koje te voli više nego što ti voliš sam sebe - Pas nije čovijekov najbolji prijatelj nego je čovijek psu najbolji prijatelj - To što tvoj pas ima visoko mišljenje o tebi voli ne znači da si dobra osoba - Pred psom se ne moraš praviti pametan jer što god učinio pas bi rekao 'ja se toga nikada nebih sjetio' - Koliko god svog psa mučio, dosađivao i zagorčavao mu život on zna da pripada tamo gdje si ti - Psi nisu naš cijeli život, ali ne vrijedi isto i za njih - Ti svog psa nikako ne možeš voljeti više nego što on voli tebe - Čovijekov nedostižni cilj je da bude dobar onliko koliko njegov pas smatra da je - Pas pravog prijatelja nikada nebi cijeli život držao na lancu - Čovijek je svjesan onoga što ima tek kada to izgubi, a pas je svjestan onog što ima kada to dobije - Psi su naprednija vrsta od ljudi - oni ih nikada nebi bez razloga mučili, ubijali i bili ponosni na svoj čin - za razliku od ljudi - Psi s razlogom gledaju crno-bijelo - tako ne mogu vidjeti razlike između zla i dobra kod ljudi - Pas je počašćen kada mu podariš i jednu jedinu riječ koja je upućena njemu tako da će uvijek mahati repom - Pas ti vrača tri puta više nego što ti njemu daješ, a ipak ti je strašno zahvalan Slike koje ću staviti su UŽASNE pa ako ih želite pogledati kliknite: °Ovdje° °Ovdje° °Ovdje° & °Ovdje° My news  ~ Rea je bila pobjegla od kuće. Tražila sam je cijeli dan i pretražila svaki kutak Drenove. Na kraju je došla kući. Ima ugrize psa i jadna je šepala neko vrijeme - očito ju je auto udario. Sada je već dobro i ponovno je stara hiperaktivna. ~ Anja (jedna od moje dvije najbolje prijateljice - bok Dunja  ) je dobila peseka (još mladog) šarplaninca i pre, pre, pre sladak je. Nadam se da ćemo uspijet skompat Bobiku, Reu i njega (prvi put i nije baš najbolje prošlo). ~ Znam raditi web stranice pa molim komentare - Mongrels Company. Sigurno već znate da se radi o mojim anđelčićima. ~ 04. 04. je prva godišnjica da je Reićak kod nas Obečajem da ću sljedeći put nači neku zanimljivu temu o kojoj su se raspisat da Vam se neće dati čitati post (hehe), ali ovaj put sam se morala javiti bez inspiracije jer je Uskrs prošao i jako dugo nisam pisala post, dobila sam 105 (!!!) komentara i ful sam zapustila blog. Glavni razlog je škola. Hvala svima koji su me komentirali - obečajm vratiti ću vam. I mogu Vam za kraj reći volim ovaj blog i sada kada je sve počelo tako lijepim tokom neće se tako brzo zavšriti. Puno pozdravića! Update - 05. 05. 2008. Ljudovi htijela sam vam se javiti da znate da ću uskoro napisati novi post i da ne mislite da sam vas zaboravila... |
About animals & people
14.01.2008., ponedjeljak
|
Puno puta sam htijela napisati novi post, ali imala sam puno tema i nisam znala o čemu da onda tično pišem pa ćemo 'obraditi' više tema... Tjeranje&vađenje štenaca Rea je u srijedu (prošlu) bila na operaciji i vadili su joj šetnce. Bilo ih je DEVET i time je mojoj Reici skoro sigurno spašen život! A uostalom niti pola štenaca vjerjatno nebi preživjelo! Kako je to išlo? 1. dan  2. dan  3. dan  4. dan  5. dan  6. dan  A danas sedmi dan mi je potrgala papuče i prehiperaktivna je! O sterilizaciji puno toga imate u ovom postu! TJERANJE Tjeranje traje oko tri tjedna i ako nemate namjeru da imate štence (ovo se odnosi na ljude koji uzgajaju čistokrvne pse s rodovnicom) svoju kujicu trebate čuvati jer će ostali mužijaci opkoliti vašu kuću. Ali naravno kuju treba i šetati, a uzimte i u obzir da će jedno vrijeme i krvariti. VAĐENJE ŠTENACA U slučaju da vam pas za vrijeme tjeranja pobjegne razmislite o vađenju štenaca: - ako se Vaš pas pario s prevelikim psom i ako je genetika na strani mužijaka velika e mogučnost da će ženka uginuti ako je puno manja od mužijaka - ako je premlada također može uginuti (na premlada mislim starost od godinu dana) - ako u sebi ima previše štenaca velika je mogučnost da nekoliko štenaca uopče ne izađe, a nekoliko njih i ugine - Smanjiti ćete generacije i generacije psića na ulici -->kako? ~ ako vi nađete obitelj za svoje psiće na znači da će sve generacije imati tu sreču ~ mješanci i psi bez rodovnice se jako teško udomljuju pa možda čak ni vi ne budete mogli nači dom za ta nevina bića i možda ih budete morali otaviti u azilu STERILIZACIJA Kada sterilizirati psa? - ako je kujica okotila onda je najbolje ne čekati sljedeće tjeranje nego je odmah nakon prvog okota sterilizirati - ako ste 'preživjeli' prvo tjeranje najbolje ju je odmah sterilizirati - ako se odlučite na podhvat vađenja štenaca znajte da će pas automatski biti i steriliziran Zašto sterilizirati psa? - uvijek postoji rizik da pri porodu pas može uginuti - umanjtii ćete generacije pasa na ulicama - pas će imati zdraviji život i duže će živjeti - nije istina da će se pas nakon sterilizacija udebljati ili išta slično - nakon nekoliko dana biti će kao nov! 'Opasne pasmine' Na ovaj dio posta zaslužna je Dee Dee koja često piše postove o 'opasni pasminama' ili ljudima koji nemaju pojma o psima. Kak' hočete. Kada se kaže pojam 'opasan pas' prvo se misli na ove pasmine:  'Najbolje' je kada na neki članak stave sliku nekog rotta koj nije ni mrava zgazio i onda ljudi omrze cijelu vrstu. Svaki čovijek koj misli da postoje opasne pasmine očito nema pojma o psima. Vjerojatno nezna ni kako izgleda zlatni retriver! Moja Bobi je kod nas došla s godinu dana pa i nije baš nešto pristojna i lijepo čekamo kod vetrinara i izađe rott bez lajne, a Bobi laje, laje navlači povodac, a on? On pristojno hoda. I to je dokaz da nema loših pasa samo loših gospodara! Pitt bullovi jesu jaki, ali njihovo ponašanje ovisi o gospodaru! Niti jedan pas ne može biti agresivan samo tako. Napadi pasa na ljude Zašto ljudi žele 'ukloniti' takve pasmine? Zbog napada na ljude! Drugi psi isto napadaju ljude, ali nisu jaki i nemaju toliko snažan ugriz, dok je kod Pitt Bulla, Rott-a, dobermana i ostalih drugačije, ali ONI NISU KRIVI! Nisu krivi ako ih netko cijeli život uči da napadaju! Nisu krivi ako ih netko izaziva pa se brane! Nisu krivi što su takvi rođeni! Peticije protiv uzgoja 'opasnih pasmina' Mnogi (ali hvala Bogu ne večina) žele 'skloniti takve' pse s ovog svijeta! Razlozi se naravno temelje na nečemu što je jedan pas učinio možda par puta (kažem jači su od ostalih pasa pa se njihovi napadi pamte), ALI ovo ima i dobru stranu! Naime ima više ljudi koji ipak vole pse i koji ipak imaju pojma o psima pa pričaju o njima pa se oni protive takvim ******* peticijama! Treba pokrenuti peticiju koja će zabraniti da ljudi koji nemaju pojma o psima govore o njima i pišu gluposti koji će isti ti neznalci o psima čitati i isto će zamrziti tu vrstu! Izložbe pasa --> izložbe pasa mješanaca Rasni peseki s rodovnicom imaju priliku ići na 'profesionalne' izložbe (Junior Handling, Show Handling), ali mi i naši mongrelsi nemamo baš tih prilika! Bobika je bila na izložbi pasa mješanaca i čitokrvnih pasa bez rodovnica u Rijeci, a izložbu je organizirao Pet Centar i sav prikupljen novac (sama izložba je koštala 70 kn, obična kategorija 10 kn, a dodatne kategorije 30 kn) davao je azilu. ALI to nije 'prava' izloža. Evo razlike: Show handling (vjerojatno u Americi jer je to sve nešto American Style)  Izložba u Rijeci (Pet Centar)  Oni koji nikada nisu bili na izložbi možda i ne vide neku preveliku razliku, ali razlike ima vjerujte mi! U ovim 'profi' izložbama se također vrti veliki money (ako sve povežemo: pas dobije CAC uzgajivačnica to napiše na svojoj stranici i ljudi kupe peseka kod njih), ali ja nemam ništa protiv toga... Ipak imam nešto protiv toga da je nama koji smo napravili plemenito djelo (ijako i rasni psi zaslužuju family, zaslužuju je i mongrelsi) je uskračen taj mali užitak. Meni je bilo ludo zabavno na ovoj izložbi i ne mogu se žaliti i mogu reči da su i te izložbe fenomenalne, ali ipak ja i još nogi vlasnici mješanaca bi rado išli na 'profi' izložbe... Do tipkanja Sve Vas pozdravljam! Počela je škola ): , ali svejedno ću ja pisati postove bez brige. Puno Vam hvala na (večini) originalnih komentara. Arhivu i statistike sam stavila u jedan box, a sada imam novu 'opciju', a to su oglasi! Možete mi preko komenatara dati link gdje piše nešto o toj životinji koja se udomljuje (ne primam druge oglase) i 1, 2 slike da napravim ovaj reklamni banner! Oglasi su samo za napuštene peseke, štence koji se udomljuju, a može i za ŠTENCE koji se prodavaju, a ostalo me isto možete pitat. I par novih slika... Night life!     Update 18. 01. 2008 Dakle, svi koji ste prije čitali moj blog primjetili ste - novi dizajn, a za one koji nisu imam i novu adresu, ali kada utipkate staru doči će vam na ovu pa nema brige. Adresa je sada http://4animals.blog.hr zato jer mi je animals88 bilo nekako - glupo hehe. Inače to bi uprijevodu značilo for animals ili na hrvatskom 'za životinje'. I samo sam nesretna jer sam sada shvatila da mi arhiva ne radi zbog mjenjanja adrese, ali več ću sutra nadam se to riješit. I pitanje - dali bi slova trebala biti crna ili bjela (znam zvuči kao jako glupo pitanje, ali eto pitam vas) I koj vam je dizajn lijepši? |
Frend a ne trend
02.01.2008., srijeda
 Daklje promjenila sam dizajn i 98% ću ga zadržat, ali bih voljela čuti i vaše mišljenje. Promjenit ću i boxeve...I da novi naziv bloga... Nova Godina - novi izgled bloga - novi sadržaj bloga... Koj Vam se dizajn više sviđa? View Results at MyHotQuiz U anketi imate sliku starog dizajna, a one koji me nisu čitali prije... ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Svaki put kada vidim neki komdaić odječe u dučanu koj ima krzno prvo što pitam je: dali je to umjetno ili pravo krzno? Istina je da je pravo krzno možda mrvicu mekše, ali ovoliko se životinja mora ubiti da se napravi bunda:  - Bunda od lisice - 10 - 24 životinje - Budna od dabra - 16 - 20 životinja - Budna od rakuna - 20 - 30 životinja - Budna od nutrije - 26 - 34 životinja - Budna od oposuma - 30 - 40 - Bunda od kune zlatnice - 40 - 60 - Bunda od samura - 60 - 80 - Bunda od Muskatnog miša - 60 - 120 - Bunda od vjeverice - 100 - 400 - Bunda od činčile - 130 - 200 - Bunda od hermelina - 180 - 240Pa dragi moji ako mislite ubiti i do nekoliko stotina životinja da bi si kupili kaput koj je sitno bolji od umjetnog krzna + skuplji i da ga za godinu, dvije bacite u smeče - očito nemate savjesti. Također se i slatki i dražesni psići i mačkice ubijaju. 70 % životinja kojima se koristi koža/krzno se ubijaju samo zbog trenda koj će se za dvije godine promjeniti. Ne sve (npr. svinje...). Također ne samo krzno i koža, psi se u Kini osim za jelo kolju nasred ulice zbog mode. I Vi niste svjesni, ali naručujete ubojstvo toliko životinja. I nema isprike ako kupite pravo krzno, a da to znate. Ne možete reči pa nisam ih ja ubila (ubio)... Vi ste naručili to ubojstvo. Da nema Vas te životinje nebi bile mrtve. I ne samo jedna životinja već nekoliko desetaka ili stotina njih. I svaki put kada vidite kožne cipelice, bundu ili bilo što slično (ne umjetno) znajte da je to nekada bilo živo, a sada ćete vi to nositi dvije godine i baciti u kantu za smeće... Ako jedan čovijek na Zemlji prestane nositi krzno neče se ništa promjeniti, ali morate shvatiti kako će ovo pročitati više ljudi i vjerojatno će pomiliti ovo što sam ja napisala gore... |
Merry Christmas!
25.12.2007., utorak
|
Dragi moji! Ovo je naš prvi zajednički Božić, a ja se nadam ne i jedini! A kao što i obečah evo slika od jučer (tj. danas)... Za početak - Sretan Božić!  Dakle moje pozerice prije Božića (na Badnjak)           Pokloni!!! Bingica je dobila jednog divnog miša kojeg će moči mučiti cijeeeeli dan! (baš)   Bobi je dobila jednu normalnu pseču čokoladu (smeđu), malu pseču čokoladu(smeđu) i kost!   Rea je dobila igračku za navlačenje, običnu smeđu pseču čokoladu i kost!      To je to od nas!!! I malo pitanje - dali da promjenim dizajn? Odgovorite u komentarima! |
Pred Božićni post:Darovi za kućne ljubimce
22.12.2007., subota
|
Ljudi! Danas sam bila u Božićnom shoppingu! Bilo je divno. Naravno kupila sam poklončiće za svoje čupavce. Što sam kupila saznat ćete tek na Božić, ali vratimo se mi postu. Dakle mnogi vlasnici (ne svi) kupuju darove za kućne ljubimce. Uglavnom su to: ogrlice, lajne, kolačići, igračke, košarice i slične stvarčice. Ogrlice i lajne? To je ono što uopče neču preporučiti da kupite kao poklon svom ljubimcu. Bolje je uopče ne kupovati poklon nego to pokloniti. Mislim da niti jednom normalnom ljubimcu nebi bilo drago da ispod Božićnog drvca vidi lajnu ili ogrlicu, razlog - jednostavan. Pa činjenica je da nikome nije da ima ograničen prostor gdje se smije kretati i još stezanje - zaključak NE lajne i ogrlice! Kolačići - sasvim OK poklon, mali znak pažnje koj će se vašem ljubimcu svidjeti - zaključak DA kolačići! Igračke - pa ako imate mladog psa koj obožava gristi sigurno je korisno kupiti još pokoju igračkicu za poklon - zaključak DA igračke! Košarice - pa tu je već priča drugačija. Mislim da svaki kućni pas mora imati svoj odjeljak za spavanje tako da je košarica kao ljudima krevet pa mislim da je to pomalo glupav poklon - zaključak NE košarice! Pa suzili smo izbor na kolačiće i igračke što će se našim čupavcima sigurno svidjeti, a možemo ih nači svugdje u svaim pet shopovima, a i u drugim večim trgovinama. A one malo ne-uobičajene stvarčice su: traka za trčanje, možda ulaznica za velnes centar (hehe), manikura, odječa i sve sl. Pošto ja stvarno više nemam inspiraciju mogu samo reči - sretan Božić i sretna Nova Godina i sretno u traženju savršenog poklona za vašeg čupavca! Darujete li svoje kućne ljubimce? View Results at MyHotQuiz  |
Bolestan ili preslabi štenac (ili neka druga životinja)
03.12.2007., ponedjeljak
|
Prvo da vam predstavim NOVI blog o Rei, Bobiki i Bingici - klik, ali nikada nemojte zapostaviti moj blog (= ... Joj jedva došla do inspiracije... Bobika je 01. - 02. listopada 2004 na svijet donjela 5 malih psića. Dvije cure i dva dečka. Najkasnije (poslije Bonny - psa od moje sestrične ) rodio se peso koj je bio preslab da sam preživi. Braća i sestre su ga gurli vamo tamo i nije se sam uspio prehranit... Ja i moj tata koji smo najviše dežurali oko njega prekasno smo kupili pravo mlijeko za male peseke i dudicu (valjda) i mali peso je uginuo... I dan danas imam grižnju savjesti zbog toga, ali "čovijek uči dok je živ"... A sada da se vama ne dogodi ista stvar ako vaša kujica okoti nezdravog štenca (ili bilo koju drugu životinju hehe) odite u neki zoo shop u Pet Centar ako ga imate svom gradu gdje živite bilo gdje i kupite pravo mlijeko za psiće i dudicu... Evo na ovoj slici je mlijeko s kojim sam ga ja hranila i čim shvatite da nešto ne štima kupite to mlijeko...  Sliku bočice nemam ! Ja vam nemam ništa drugo reči osim good luck u prehranjivanju bolesnog štenca!  |
Sterilizacija
19.11.2007., ponedjeljak
Dakle! U subotu sam bila kod veta! Rea je dobila mirkočip (nisam bila nimalo happy), a oboje su dobile cijepiva! Naravno mama je prešla na sterilizaciju jer je Reici već oko godinu dana i uskoro će imati prvo tjeranje, a mojoj mami nikako nije želja da imamo malo Reiće (koji će uništiti cijelu košaricu, a ne samo jedan dio  ). Dakle vetrinarka nam je rekla kako je više ne mogu sama voditi u šetnju jer će me napadati psi, kako je moramo čuvati i paziti, ali poznavajuči Reu, njen lavež, grebanje i odlučnost teško ćemo izdržati!Ovako! Kod sterilizacije postoji jedan i jedini rizik, a to je anestezija i naravno kada se pas probudi osječa se užasno i u šoku je i to je normalno tako da budete spremni na to! Kada je Bobika bila sterilizirana JA sam to podnjela užasno (osim što nečemo više imati malih Bobića lol) jer sam je cijele dane morala hranit i davat joj vodu, gledala sam je kako jadna mora spavat s onom maskom na glavi! Ma užas pravi. Ali onako sada kada je to moja Bobica mislim kao da se ništa nije ni dogodilo. Bit će mi jako tužno doči kući iz škole, a Rea me neće napast, zaprljat, izgrebat i sve to...Samo će me Bobika dočekati smješeći se i mahat će svojim repićem čekajuči da je podragam... Sada sam vjerojatno neke ljude odgovrila od sterilizacije... Hehe Pa ZAŠTO psa sterilizirati!? U zadnje vrijeme se steriliziraju samo mješanci, a čistokrvni se naravno pare pa to donosi money i tako to, ali nebih dužila jer jednostavno sam zbunjena oko svega toga, oko tih uzgajivačnica, parenja i tih stvari! Ali za početak u danjašnje vrijeme rijetko tko uzima mješance iz novina ili iz čega već. Prije im se kao smiluju na par dana pa ga uzmu s ulice za stalno (kao što je bilo samnom hihi). A i ako nađete udomitelja trebate misliti da time što niste sterilizirali svoju kuju (ili mužijaka jer se i to može) da ste gotovo sigruno pridonjeli tome da još psića bude na ulici! Možda ste VI zbrinuli te psiće i možda VI niste imali savjesti da ih pustite na ulici ili uspavate, ali moža NETKO drugi neće tako razmišljati! I možda će čovijek kojemu VI date psiće nači udomitelja, ali možda TAJ udomitelj neće ni te nove psiće htijeti! I također i psi (ne kuje) se mogu sterilizirati. Kada se kuja tjera oni idu do kuće gdje je ta kuja (to nas čeka) i samo čekaju trenutak da kujica izađe van. Imala sam oko 10 pasa, dan i noč pred kućom, a ako to bude i s Reom i ako ti psi nisu sterilizirani i ako Rea dobije mlade onda će ponovno biti kriv vlasnik tih mužijaka (ženka se može sterilizirati 3 tjedna poslije tjeranja) zato jer su pridonjeli tome da još malih psića budu na ulici - ne svjesno, ali JESU! I Bobi i Bingo (uskoro i Rea) su sterilizirani, a ja se samo nadam da će vas ovaj post potaknuti na to da i vi možete pomoči te da vi možete biti zaslužni za to što će na ulicama biti manje pasa!     |
Mi smo tako kul jer možemo zaklat miša!
07.11.2007., srijeda
 Bjesna sam!Vratila sam se iz škole... Iz moje svete škole da!? Ni naša škola nije bila pošteđena nasilja prema životinjama. Sasvim običan je dan s Anjom idem u školu na malo igralište. U jednom kutku uz zid škole skupila se hrpa jeb***h sedmašića. Odem na igralište i pričam osječam kako je ovo sasvim običan dan kao i svaki drugi, ništa se neće desiti za nekoliko sati ću doči kući i ništa ne raditi. Ali onda je na igralište došao jedan iz našeg razreda i onako slučajno spomenuo kako su jeb**i sedmašići izmučili miša i da će ga na velikom odmoru raznjet petardom... Of course otišla sam tamo i of course njih tamo nije bilo jer naši kulj jeb**i sedmašići su se morali malo maknuti s mjesta zločina... Onako slučajno! Jadan mišić stajao je tamo i nešto malo je micao nogama koje su sigurno bile slomljene jer su jeb**i sedmašići bacili kamen koj je od njega veći dva puta... Nisam ništa mogla učini samo sam bespomočno stajala tamo. Što je najgore uopče nisam razmišljala kako da mu pomognem nego kako da zavrnem vrat tim jeb**im sedmašićima... Miš je ipak preživio i na velikom odmoru ga je Leon odnio u šumicu (zato jer bi završio u vrečici s upaljenom petardom)... Nikako nebih znala dali je preživio ijako su veće mogučnosti da nije jer ipak tamo ima mačaka, a on je besomočan i jedva se kreće... Osječam se jednostavno užasno u školi je sve bilo tako dosadno i dosadno... Napisala bih tu cijeli niz psovki koje bih uputila onim jeb**im sedmašićima, ali bolje da to preskočimo... Samo želim reći kako ne razumijem zašto ti jeb**i sedmašići imaju želju da to naprave! Sada ću zvučati kao štreberica i sve to, ali tim jeb**im sedmašićima je stalo samo do tako da budu kulj, a po meni su ispale največe jeb**e budale što su ovo napravili... Skoro sam sigurna da tog mišića više nema  , ali nije mi jasno ZAŠTO su ti jeb**i sedmaši to napravili! E da to je samo "genijalnost" ljudskog uma... I znate kada netko onog tko zlostavlja životinje nazove čovijekom pod navodnim znakovima... Ja te navodnika nebi stavljala... Kada netko kaže da se ponašašbaš kao tipičan čovijek; e to je uvreda! Rest in peace miš! (je znam ovo zvuči glupo) I pusa od mene i mojih anđela!    |
Lajka
03.11.2007., subota
|
Lajka - prvo živo biće u svemiru! Danas je 03. studeni 2007 godine! Prije točno pedeset godina u svemir je poslano prvo živo biće. Mješanka sibirskog haskija i terijera bila je lansirana u svemir! Lajka ni kriva ni dužna obična 3-godišnja lutalica odjednom je postala prva dama u svemiru, prva životinja u svemiru i prvo živo biće u svemiru. Lajka je imala posebnu opremu, a u kabini u kojoj je boravila bila je hrana voda i naravno tona kamera. Lansiranje je prošlo sasvim dobro i Lajka je bila dobro čak i na 3.200 kilometara, ali ubrzo nakon toga prvom živom biću u svemiru prestalo je kucati srce. Nagađaja su: Premala doza kisika, prevelika vručina. Lajka je prva životinja koja je poslana u svemir, a da su SVI ZNALI DA ĆE UGINUTI. Oleg Gazenko znanstevnik koj je sve organizirao na kraju je izrazio veliko žaljenje i rekao je da su učinili premalo da spase njen život! A kako su onda već znali da će uginuti!? Još puno životinja je poslano u svemir neke su preživjele neke ne, ali Lajka je za ljude bila još samo jedna potrošna roba. Samo tako su je s ulice ni krivu ni dužnu poslali u čistu smrt. I eto prije pedeset godina izvršen je još jedan pokus na životinjama, a što je najgore svi su znali da je to smronosan pokus. Kada su ljudi tako pametni što sebe nisu posla li u svemir? Lajka je u svemir poslana samo zato jer je bila običan pas s ulice kojeg nitko nije volio i ništa nije vrijedio, možem zaključiti da su tako mislili ljudi koji su je poslali u svemir!    |
Kako netko može...?
20.10.2007., subota
|
Uh... U mom poremečenom razrediću postoi puno tračeva. Svi mi znamo što je trač. U večini slučajeva trač se izmjeni i to mene uglavnom dođe kriva i loša informacija, ali znam da ovaj put to nije slučaj jer sam bila izvor.. Hehe! Prvi sat : matematika. Gospon profesor još nije u učionici, a mi pričamo, pričamo i malo pričamo. Onda mi se okrene ona... ona ka****na (neću reći cijelo ime) i pita mene Lara hočeš kupiti MOG psa. Malo mi je falilo da joj nedam šamar jer me tsako razbjesnila. Glupača (tj. kurva oprostite na izrazu) ima psa koj je vjerojatno dostigao svoju punu veličinu. Vučijak ili njem. ovčar whatever. Krava kaže da ju je ugriazo (nije ni čudo ja bi je ugrizla) onako bez razloga (yeah right) i ugriazo je susjeda i sada (nije cjepljen) i sada ona njega prodaje. Ajme koja glupača! Stavila bi tu puno prostih izraza, ali neću. Mrzim je i opalit ću joj taj šamar. Pasek je voli, sretan je kad se vrat, a ona kravetina jedna kaže da će ga prodat. Prodala bi ja nju kao geishu u Kini. Kako može to napravit. Pa ja to nisam vidjela ni čula da se neka balavica može tako prgavo ponašat. Grrr!!! Ijako ima i jedna smješna strana ovoga posta. Također jedan Mateo iz mog razreda dobio je haskija (na poklon... Grrr. Neće se on brintu o njemu znam to) i on se tako hvalisa s njim (idiot mi je rekao da su moji psi ružniji od njegovog psa. Njemu sam stvarno dala šamar jer takve komplimnte ne volim). I onda na likovnom priča jedan Teo i još neki o psima. Prvo je što sam čula da pas ako ti to ne želiš ne mora biti cjepljen. Ok to je tek početak njihovim smješnim komentarima. Onda da se malim psima (kao niskim) ne smije ugradit mikročip. I onda su još malo pričali kako Mateo ne treba pisat zadaće jer će mu njegov "mali hasky" pojest zadaću. Netko nam gleda previše filmova. Ijako moram se pohvalit da mi je Rea u četvortom razredu doista razderala jednu bilježnicu... Hihi! To je to od mene, ali evo vam pokoja sličica od mojih anđela..      |
Balto
06.10.2007., subota
Kada sam bila manja (priznajem i sada) me oduvjek fascinirala ona priča o mješancu vuka i psa - priča o Baltu... Svako to se ikada interesirao za ovog "mješanca" vjerojatno je pogledao crtani film po imenu (oof course) Balto. Ali svima nam j jasno da je to crtani film i da neki dodaci u tom filmu ne postoje npr. onaj zao pas Stil (tako se čita  ) i ona Yenna (ili Jenna ili Đena whatever) i onaj patak Boris, oni medvjedi, polarna svjetlost, Baltova mama i sl. Na netu sam našla ISTINU O BALTU! Svaki odrasli čovjek koj je ikada pogledao crtić se vjerojatno onako malo nasmijao i rekao "Joj u svašta ta današnja dijeca vjeruju"... Crtić je doosta bio malo nestvaran, ali ne i potpuno neistinit... NOME - utrka s vremenom (Baltova priča) Ovo je čuvena priča o Baltu „Trka s vremenom“, koja opisuje dešavanja tokom borbe za opstanak jednog sela čiji stanovnici svoje živote duguju dlakavim, četvoronožnim kuririma, čija će hrabrost, sposobnost i izdržljivost kasnije preći u legendu... Nome, selo na poluotoku Seward, na karti se pojavilo krajem 19. stoljeća, za vrijeme velike zlatne groznice. S prvobitnih 20.000 stanovnika, kada su se početkom dvadesetog stoljeća rudnici polako počeli zatvarati, populacija se sve više drastično smanjivala, da bi 1925. godine selo naseljavalo samo 1.400 duša. Sedam meseci godišnje Nome je bio okovan ledom, a najbliža željeznica bila je udaljena 650 milja (1045 km), smještena u gradu Nenana. Selo je sa ostatkom svijeta moglo komunicirati samo preko žice, radio-vezom, novim izumom tog vremena. Iako je Aljaska bila američka država, pošta je dostavljana putevima kojima su se mogle probijati samo pseće zaprege, a dionica koja je spajala mesta Ancorage i Nome bila je i ostala poznata pod nazivom „Iditarod staza“ (Iditarod Trail, vjeruje se da reč „iditarod“, koja se izgovara „haj-dit-a-rod“, potiče od Atabaskan indijanaca, te znači „daleko mjesto“). Najboljim mašerima (musher - vozač pseće zaprege) je bilo potrebno oko mjesec dana da prevale ovu udaljinu. 20. siječnja 1925. godine, primljena je radio poruka – „Ovdje Nome na vezi... Nome na vezi... Došlo je do epidemije difterije... Nemamo lijeka... Očajnički nam je potrebna pomoć... Nome na vezi...“ Tada jedini doktor u Nome-u, g. Curtis Welch, uspostavlja dijagnozu za par slučajeva difterije, izuzetno zarazne bolesti koja pogađa grlo i pluća. Stanovnici su bili ugroženi, prve epidemije boginja i gripa su opustošile gotovo cijela sela - serum je bio hitno potreban. Nome dobiva odgovor - „ Posedujemo zalihe seruma... Avioni su spremni za uzletanje...“. Ali, strahovita arktička oluja je bjesnila nad Nome-om, a temperature su se spustile daleko ispod nule. Tadašnje skromne tehničke mogućnosti nisu dozvoljavale avionima da se suoče sa ovakvim nevremenom. „Lokalizrali smo 300,000 jedinica seruma u našoj bolnici... Pošiljka vlakom može biti dopremljena do Nenane... Težina pošiljke je 20 funti (9 kg)... Stazom Iditarod može biti isporučena posredstvom zaprega psećih timova...“ Baš tako! Iako je bilo dvadeseto stoljeće, već napredna tehnologija nije mogla rješiti problem! Doseljenici su se već godinama uzdali u hrabre ljude i snažne pse, i još jednom su morali sve svoje nade položiti u njih. Tokom narednog dana od difterije je umrlo troje dece, a zabilježeni su i novi slučajevi širenja zaraze. Vrijeme je pretstavljalo tanku razliku između života i smrti! Pomoćni timovi su se užurbano spremali duž Iditarod staze. 27. siječnja 1925, serum je vlakom stigao u Nenanu, i tim pasa je krenuo na svoje putovanje ka Nome-u... Prvi mušer William "Wild Bill" Shannon je predvodio tim od devet aljaških malamuta, dionicom od Nenane do Tolovane, u dužini od 52 milje. U 23:00h je preuzeo antitoksin, dobio uputstva i krenuo putem Tolovane. Osim ubrzanog disanja pasa i škripe snjega pod saonicama, ništa drugo nije remetilo tišinu za vrijeme puta. Temepratura je brzo padala, bilo je 30°C ispod nule kada je Shannon napustio Nenanu, da bi se u arktičkoj tami spuštala do minus 35°, 40°, 50° Celzijusa. Shannon je bukvalno bio zaleđen kada je u Tolovani serum predao Edgaru Kallands-u. U arhivi je zabilježeno da je Shannon u Tolovanu stigao oko podneva, i da na svom putu nije imao problema. Divlji Bill je par godina kasnije stradao od grizlija. Edgaru Kallands nije imao bitnijih poteškoća tokom svog 31 milju dugog puta od Tolovane do Manley Hot Springsa. Temperatura se kretala oko 30° C ispod točke smrzavanja. Bez ikakvih nelagodnosti predao je serum timu Dan Greena. Dan Green putovao je 28 milja, tokom noći, od Manley Hot Springsa do Fish Lake-a. U zapisima se može naći da je svoje dionice prelazio u rekordnom vremenu, ali se ipak ne zna tačno koliko mu je vremena trebalo da stigne u Fish Lake, gdje je serum preuzeo Johnny Folger. Johnny Folger prešao je 26 milja, od Fish Lake-a do Tanane. Vozio je tim sastavljen od sedam malamuta, a kada je stigao u svoj rodni grad, Tananu, temperatura je iznosila 38° ispod nule. Svoj put od 26 milja prevalio je za samo 2 h 45 min. Zadovoljan svojim učinkom, lijek je predao Sam Joseph-u. Sam Joseph, Tanana - Kallands (34 milje). O ovom timu ne postoji zapis. Sam je antitoksin u Kallands-u prosljedio Titus Nikolai-u. Titus Nikolai, Kallands - Nine Mile Cabin (24 milje). Ni o ovom timu ne postoji dovoljno informacija, osim što se zna da je razdaljinu prevalio sa, do tada, rekordnih 8 milja na sat i serum uručio Dave Corning-u. Dave Corning, Nine Mile Cabin - Kokrines (30 milja). Dave je bio mušer poštanske službe, i svoj put je izvozio bez greške. U Kokrines-u mu je dobrodošlicu poželeo Harry Pitka. Harry Pitka, Kokrines - Ruby (30 milja). On je upravljao brzim timom sačinjenim od sedam pasa po stazi koja je bila u dosta dobrom stanju, prosječna brzina mu je bila čak 9 milja na sat. Točno u dogovoreno vrijeme, predao je serum sljedećem timu, predvođenom Bill McCarty-jem. Bill McCarty, Ruby - Whiskey Creek (28 milja). Lider tima bio je pas po imenu Princ (Prince). Uprkos jakom nevremenu, tim je držao dobar tempo i serum je predat Edgaru Nollneru u 11:00h ujutro, 29. siječnja. Zabilježena temperatura zraka iznosila je 40° ispod nule. Edgar Nollner, 21-ogodišnjak, Whiskey Creek - Galena (24 milje). Osmogodišnji pas-lider njegovog tima, Dixie. U Galeni je Edgar serum dao svom bratu, Georgeu. George Nollner, Galena - Bishop Mountain (18 milja). George je dugo vremena bio neženja, ali je ostavio svoju novopečenu suprugu kod kuće, u Galeni, kako bi učestvovao u ovoj velikoj trci. Podaci kažu da je koristio isti tim kao i njegov brat Edgar, koji je prešao prethodne 24 milje. Serum je predao Charlie Evansu. Charlie Evans, Atabaska polu-indijanac, 21-ogodišnjak, Bishop Mountain to Nulato (30 milja). Na put je krenuo u 05:00h ujutro, pri katastrofalnoj temperaturi od minus 64°. U Nulato je stigao u 10:00h, prevalivši tako 30 milja za samo 5 sati. Njegov tim se sastojao od devet pasa, dva su bila pozajmljena i oba su imala jake grčeve u preponama, izazvane smrzavanjem. Tommy Patson „Patsy“, indijanac iz Kojukuka, Nulato - Kaltag (36 milja). Vozio je prilično pravim i utabanim putem, korištenim za transport pošte. On je dostigao najveću brzinu u ovoj trci, prešavši 36 milja za samo tri i pol sata, što znači da mu je prosječna brzina bila 10-11 milja na sat. Jackscrew, Atabaska indijanac, Kaltag - Old Woman Shelter (40 milja). Jackscrew je bio dota nizak čovek, poznat po svojoj neobičnoj snazi. Čim je počeo padati mrak praćen snjegom, on je sišao sa saonica i trčao uporedo sa svojim liderom, obasjavajući mu put, sve dok nisu prošli Kaltag Divide, odakle se put spuštao do Norton Sounda. U Old Woman Shelter je stigao u petak navečer u 21:05h. Tokom teške, 40 milja duge dionice puta, kretao se prosječnom brzinom od oko 6 milja na sat. Victor Anagick, eskismki indijanac, Old Woman Shelter - Unalakleet (34 milje). Viktor je upravljao timom od 11 pasa. Pokrio je distancu od 34 milje za ukupno 6 sati, stigavši u Unalakleet u 03:30h, u subotu ujutro. Serum je sada bio na 207 milja od svog odredišta – Nome-a. Myles Gonangnan, eskismki indijanac, Unalakleet - Shaktoolik (40 milja). Ne postoje zapisi koji govore šta se s ovim timom dešavalo, jedino se zna da je serum po dolasku u Shaktoolik preuzeo tim Henry Ivanoffa. Henry Ivanoff, djelom Eskim, djelom Rus. Njegov tim je, poslje samo pola milje pređenog puta, napao jelena. Dok je on raspetljavao svoje pse, Eskim ruskog porekla, po imenu Leonhard Seppala, najbolji mušer na tim prostorima, sa Togoom, jednim od najboljih pasa Aljaske, vraćao se iz Nomea kako bi se susreo sa mušerom koji nosi serum. Kada je dobio serum, punom brzinom je krenuo nazad, ka Nomeu. Leonhard Seppala, Shaktoolik - Golovin (91 milja). 48-ogodišnji Leonhard upravljao je timom koji su sačinjavali sibirski haskiji, predvođeni psima Togo-m i Scotty-jem. Leonhard je iz Nomea krenuo sa namjerom da serum pokupi u Nulatu, ne znajući za mnogobrojne timove koji su se povremeno smenjivali. Izaks Point, na sjevernoj strani Norton Bay-a, napustio je u jutro, i putovao teške 43 milje, sa jakim vjetrom koji mu je puhao u leđa. Po presretanju Henry Ivanoffa, preuzeo je serum, okrenuo svoj tim i krenuo nazad, ovoga puta uz vijetar. Dok je temperatura bilo oko 30° ispod nule, Seppalin tim se ponovo suočio sa jakim vjetrom, ali i mrakom. Kako bi uštedio dragocjeno vrijeme, Leonhard je riskirao birajući prečicu, preko leda, čime je skratio put za 20 milja. Snježna oluja bila je zasljepljujuća, i on se uzdao u Toga, da će tim sačuvati na sigurnom, ali još bitnije - na pravom putu, i pas ga nije iznevjerio. Svaki pas u timu igra ključnu ulogu, ali je lider taj koji ih mora povesti. Pored toga što je bio hrabar i jak, lider poput Toga je bio i veoma poslušan pas koji je posedovao neobjašnjiv osjećaj za put i opasnost. Jačina vjetra je prijetila da svakog trenutka polomi led, Togo je tim vodio kroz zonu ledenih pukotina i oštrih ivica koje su štrčale, dok je led pod saonicama svo vrijeme škripao i pucketao. Samo tri sata kasnije led na Norton Sound-u bi popustio. Na severnoj obali Norton Baya Leonhard je zaustavio saonice, pored iglua u kojem je proveo prethodnu noć. Zbrinuo je pse i propisno ih nahranio, a serum je izvadio iz saonica kako bi ga zagrijao, nadajući se da će nevrijeme u međuvremenu utihnuti. U nedelju ujutro temperatura je i dalje bila minus 30°, a vjetar je bjesnio. Još jednom se Leonhard popeo na saonice i nastavio put, pri uvjetima koje nikad ne bi prihvatio, da nije bilo pitanje života i smrti. Kada je stigao do Golovina, psi su bukvalno popadali od iscrpljenosti. Serum je sada bio na 78 milja od Nome-a, i na Charlie Olsonu je bila odgovornost da ga prenese do sljedećeg stajališta, Bluff-a. Sveukupno, Seppalin tim je pokrio nevjerovatnu udaljinu od 260 milja (418 km)! Charlie Olson, Golovin - Bluff (25 milja). Charlie je upravljao timom od sedam aljaških malamuta, na čijem čelu je bio pas po imenu Jack. Charlie se sa Gunnarom Kaasenom rastao kod Olson Roudhausa, a sam je došao u Golovin ne bi li sačekao serum. Golovin je napustio u 15:15h, u nedjelju popodne, pri temperaturi zraka od 30° ispod nule i brzini vjetra od 40 milja na sat (65 km/h). Na putu mu se često dešavalo da ga naleti vjetra naprosto otpušu sa staze. Kretanje pasa se, zbog hladnoće, primjetno počelo usporavati. Zaustavio se i svakog psa posebno prekrio dekom kako bi ga zaštitio od smrzavanja. Kako to učinio pravilno, morao je skinuti svoje rukavice, zbog čega je trpio strašnu bol, kao da mu je na tisuću iglica probadalo vrškove prstiju. Na nesreću, dva njegova psa su završila sa teškim smrzotinama nogu i prepona. Uprkos oluji, Charlie je stigao u Olsons Roudhaus u Bluff-uGunnar Kaasen, već dobro zabrinut za svog prijatelja koji se suočio sa strašnim nevremenom. Gunnar Kaasen, Bluff - Nome (53 milje). Lider tima bio je pas po imenu Balto. Gunnar je iz Nome-a krenuo u Bluff da sačeka serum, dok je Ed Rohnhposlan u Pt. Safety. Na svom putu do Pt. Safety-a, Gunnar zbog oluje nije mogao vidjeti put, pa se morao osloniti na Balta. Da je Gunnar mogao pretpostaviti da će se oluja tek pojačavati, nikada ne bi izabrao Balta da predvodi njegov tim. Iako je bio jedan od Seppalinih pasa, Balto nikad nije bio smatran izuzetnim liderom, ali je svu svoju smjelost pokazao kada je zaronio u urlajuću oluju. Tokom puta se čak zaustavio ne bi li spasao svog mushera i ostatak tima sigurne smrti u rijeci Topkok. Kad su stigli nadomak Bonance, strahovit nalet vjetra je doslovno odbacio tim sa staze, prevrnuvši saonice. Kada je ispravio saonice i raspetljao pse, Gunnar je shvatio da serum nedostaje! Osjetio je kako ga srce steže, u očaju padajući na koljena i mahnito tražeći serum. Njegove gole ruke su ga nekim čudom našle, u sred snjega. Nastavio je put, i nakon što je prošao Bonancu, poslednjih 12 milja je prešao za 80 minuta, stigavši u Pt. Safety u 02:00h ujutro, u nedjelju. Ed Rohn je spavao i Gunnar je odlučio da ga ne budi, kako bi uštedio na vremenu. Najteži dio puta je bio za njim, a psi su bili u dobrom stanju, pa je Kaasen krenuo na posljednju, 21 milju dugu dionicu koja ga je djelila od Nome-a. Na cilj je stigao tog nedjeljnog jutra, u 05:30h po lokalnom vremenu. Grad je bio spašen! Prešao je 53 milje za sedam i po sati. Serum je bio zamrznut, ali neoštećen, i odmah se prionulo na njegovu provjeru. Pet dana kasnije epidemija je bila kompletno zaustavljena. Eskimski, indijanski i bijeli musheri nosili su serum u 'Velikoj trci samilosti'. Timovi koji su se smjenjivali pružili su maksimum svojih mogućnosti, testirajući svoju izdržljivost do krajnjih granica. Serum je prenošen iz jednog para promrzlih ruku u drugi, sve dok posljednji tim nije donio nadu stanovnicima Nome-a. Iscrpljeni i na pola smrznuti nakon svoje dionice, Kaasen, Balto i ostatak tima su momentalno smatrani nacionalnim herojima SAD-a. 674 milje dugo putovanje trajalo je 127 i po sati, što je bio svjetski rekord! Međutim, slava pasa je kratko trajala. Sol Lesser, holivudski filmski producent, doveo je pse u Los Angeles gdje je snimio 30-ominutni film 'Baltova trka do Nome-a'. Tokom ljeta te 1925. Kaasen i njegov tim su putovali SAD-om, ali su kasnije Balto i ostatak tima prodani nepoznatom producentu mjuzikla. Dve godine kasnije, Balto i njegovi slavni prijatelji postali su drugorazredna atrakcija. Izgledalo je da je svijet zaboravio 'heroje Aljaske'. George Kimble, Cleveland-ski biznismen u posjeti Los Angelesu, otkrio je pse u malom muzeju, gdje su izlagani za deset centi, bolesni i zapušteni. Znao je za čuvenu Baltovu priču, i bio je šokiran ovakvim ponižavanjem. Sklopio je ugovor da za 2,000 $ otkupi pse i povede ih u Cleveland, ali postojala je caka - Kimble je dobio rok od samo dva tjedna da sakupi novac. Jurnjava za spas Balta je počela! Otvoren je fond za pomoć Baltu. Širom zemlje, radio stanice su prenosile molbu za donacijama, novine su širile vjesti o spašavanju heroja. Odgovor stanovnika Clevelanda je bio eksplozivan. Mnoštvo djece je u kanticama donosilo svoju ušteđevinu, radnici, hotelijeri, trgovci i prolaznici dali su koliko je ko mogao. Kinološko društvo 'The Western Reserve' dalo je značajnu donaciju. Ljudi su velikodušno odgovorili pozivu. Za samo deset dana u Baltov fond se slilo dovoljno sredstava za oslobađanje junaka! 19. ožujka 1927. godine, Balto i njegovih šest pratilaca dovedeni su u Cleveland gdje su, kako i zaslužuju, kao pravi heroji dočekani trijumfalnom paradom. Psi su zatim odvedeni u Cleveland-ski zoo vrt, da ostatak svog života provedu dostojanstveno, sa pažnjom kakvu zaslužuju. Samo prvog dana, u zoološkom vrtu ih je posjetilo 15,000 ljudi! Balto je uginuo 14. ožujka 1933. godine, u svojoj 11-oj godini života. Njegovo tijelo je balzamirano, i još uvijek se može vidjeti u prirodnjačkom muzeju, u Clevelendu (Museum of Natural History), gdje se čuva da svjedoči i podsjeća na veliku trku sa smrću. Međutim, niko sa sigurnošću ne može reći kojoj je nordijskoj rasi Balto pripadao. Dok jedni tvrde da je bio aljaški malamut, drugi su sasvim uvjereni da je Balto sibirski haski, a postoje i priče da je mješanac malamuta, haskija i vuka. Ovo pitanje će vjerovatno zauvijek ostati misterija. U znak sječanja na herojsko utrkivanje sa smrću i sve one zaprežne pse čija je ustrajnost, vijernost, hrabrost i inteligencija spasila živote cijele populacije Nome-a, istrčavši Iditarod za samo pet dana, u Central Parku, u New Yorku, postavljen je spomenik rađen po Baltovom liku, koga još uvijek najviše posjećuju turisti, prije svega djeca. Balto i drugi psi trke sa vremenom nikada neće biti zaboravljeni. 1995. godine produkcijska kuća „Twentieth Century Fox'“ izbacila je animirani film 'Balto', producenta Steve Hickner-a, u režiji Simon Wells-a. Završne napomene: Balto nije bio 'pravi' učesnik trke sa vremenom. On je prešao 53 milje puta, tokom užasnog nevremena, i isporučio serum stanovnicima Nome-a. Zato je postao poznat i dobio tolika priznanja, ali pravi junaci, za one koji poznaju činjenice, su Togo i tim Leonharda Seppale, koji su usred mećave prešli 418 kilometara i to po ledu koji je prijetio da svakoga trenutka popusti! Togo je imao punih 12 godina kada je svoj tim predvodio kroz oluju! Seppala je bio Baltov vlasnik, ali je on znao da je pravi heroj i protagonist velike trke iznad svih Togo. Želio je da ovaj „veliki“ pas dobije više priznanja, i nakon Togove smrti, 1929. godine, u njegovoj 16-oj godini života, Seppala ga je balzamirao. Danas se Togovo tijelo nalazi u malom muzeju štaba Iditarod trke, u Wasilli. Taj događaj je zasigurno bio prekretnica u popularnosti polarnih pasa. Preuzeto sa Siberian Husky Luppo Beyonce - novinari su je napali i počeli zapitkivati dali misli ikada prestati nositi krzno... Kako li je teško pogoditi što je rekla... Ako vam se ne otvori link odite ne best of TMZ.com i odite na najdoljni video koj se zove Beyonce Ambushed by PETA Dodatak - Posjetite moj forum i učlanite se. Ako mi pomognete oko tog foruma i ako nakon vaše registracije više ljudi dođe na forum i postanu aktivni postat ćete moderator i možete birati dizajn, avatar i banner po želji. Of course ako ostanete na forumu... (banner foruma vam se nalazi ispod svakog posta i samo kliknete na sliku) |
Pravila za sve ljubitelje životinja!
03.10.2007., srijeda
|
- Ne poklanjajte životinje za blagdane i sl. Dijete cijeli dan priča o tome kako želi psa, a bliži se Božić. Dijete svo sretno dolazi do bora i otvara kutiju u kojoj su probušene rupe. U kutiji nalazi preslatko stvorenje s mašnicom oko vrata. Prvih dva tjedna ga mazi i pazi, šeće i hrani, a sljedeči tijedan dijete ide u školu i dok kasni na autobus viče mami: Nagrani Folpyja (ili kako se već zove). Pas cijele dane sam sebi lovi rep zato jer je djete zauzeto i okupljeno VAŽNIJIM stvarima u životu! Ako želite dijetetu kupiti psa trebate s njim razgovarati dali će se moći posvečivati novom članu obitelji. Također bi bilo dobro da s dijetetom i birate psa jer ko zna kakvog dijete psa želi. Velikog i mirnog ili malog i razigranog. - Poklanja se odrasli pas Imate psa - danima, tjednima, mjesecima, godinama vaš pas vas voli! I onda jednog dana shvatite da vam treba novac i odlučili ste prodati kuću i kupiti manji stan. Oglas je u novinama: za stan i za psa koj vas neizmjerno voli. 1. Niko ga ne želi udomiti 2. Selidba se približava 3. Odluka je pala pas se seli u novi dom - hladni ulični beton, hladni kavez u azilu ili šinteraj iz kojeg više nikada ne izlazi. Kada ste odlučili uzeti psa trebali ste biti spremni i za takve promjene i odmah ste trebali znati da morate imati vremena za tog psa u bilo kojem položaju. Selidba u stan ne znači ništa posebno i to nije nikakav razlog da se odvojite od psa! Kada ste odlučili prodati kuću trebali ste misliti na člana obitelji kojem ta promjena nebi previše pasala. Taj pas je loš čuvar ne zaslužuje me Udomili ste psa i nakon par mj. shvatite da to nije pas koj vama treba, ali pas vas neizmjerno voli. Odlučili ste ga uspavati, baciti na ulicu ili poslati u azil ili u šinteraj! Nakon što se napokon "riješavate" psa istog časa kupujete burzu i zovete uzgajivaačnicu njemačkih ovčara i kupujete štenca. Sutra dolazite po njega i uživate u njemu dok vaš drugi pas kisne na ulici, tuguje na hladnom btonu u azilu ili broji dane koji su mu preostali u šinteraju. Ako ste udomili psa trebali ste prebaciti svu odgovornost na sebe i shvatiti da taj pas možda nije pas iz vaših snova, ali je pas koj vas voli. Nemoj udomiti psa kojeg češ baciti na ulicu ako ti se ne sviđa neka njegova osobina... Bolje kupi čistokrvnog psa kako poslije nebi bili nezadovoljni osobinama vijernog prijatelja! Imate li psa, imat ćete ga, imali ste ga uvijek trebate znati ova pravila (Ili ako imate bilo koju drugu životinju)  Bez brige nisam napustila Bobi nego mi je ova slika bila prikladna! Adios!!! |
Borbe pasa
29.09.2007., subota
|
Znate li što znači borba pasa? Pa pojasnit ću vam... To je kada netko kupi psa, kao potrošnu robu i trenira ga par mjeseci i odvede ga u ring s drugim, isto tako tretiranim psom. Psi su naučeni da se bore i počnu se boriti i bore se sve do smrti (inače ne staju) i pas koj je uginuo vlasniku znači samo izgubljeni novac koj je izgubio na okladi i ponižavanje jer pred tom "divnom publikom" mora priznati da je njegov pas lošiji. A onaj koje je pobjedio vlasniku znači samo dobiveni novac koj je dobio na okladi. Pubila mirno gleda i navija kako se ti psi doslovno kolju, a vlasnik na kraju u pozadini zbraja novac. Vlasnici takvih pasa sebe nazivaju ljubiteljima pasa (svima nam je jasno tko je tu lud)!!! Također svi vlasnici pasa i organizatori tih borba su anonimci! Čak i sami ugledni ljudi koji u gradu šeću u odijelu se bave takvim stvarima! Prijatelji životinja su nedavno podigli tužbu protiv uzgajivača pas u ZAGREBU!!!! Amerika je Amerika puna takvih stvari ostala, ali Hrvatska!? Sliku neću stavljati zato jer su sve slike koje sam vidjela ODVRATNE! VIše na prijatelji životinja Dali ste za ili protiv borba pasa View Results at MyHotQuiz |
Psi - vodiči slijepih...
26.09.2007., srijeda
 Pogledala sam jedan filmić na 24 sata i odmah sam se sjetila ideje za post U zadnje vrijeme sljepim ljudima pas je vrlo potreban. Pas se u školi uči prelaziti cestu,podizati premdete i druge razne neredbe tako da kada dobije svog novog, najboljeg, slijepog prijatelja mora znati sve naredbe i slične stvarčice. Pas se školuje 6 do 8 mjeseci, a također i sam vlasnik mora znati kako psa "kretati" i treba znati osnovne naredbe koje daje putem posebne ogrlice. Pas također mora znati naredbe putem ogrlice (normalno) zato jer ih mora izvršavati. Pas u tih 6, 8 mjeseci nauči traženje autobuskih stanica, tramvaja, pješačkih prijelaza, mra znati zaobilaiti predmete. Također se pas uvjek treba znati snači u slučaju neke nezgode, snijega ili sličnoga. Znači kada završi školovanje psa vlasnik mora nauiti sve naredbe koje pas zna i potrebno je nekoliko tjedana rada s sljepom osobom da bi pas i vlasnik uspostavili dobar odnos. Više na psi vodići Također kada sam bila na sajmu u Zagrebu kupnjom kape sam donirala novac školi za pse vodiće i vidjet ćete na njihovoj stranici da nemaju dovoljno sredstava i sl. i da su im bilo kakve donacije dobrodošle. I obavezno pogledjte ovaj filmić - tužno ili smješno... Hehe klik |
The Bobi, Bingica and Lady Rea...
07.09.2007., petak
|
Ljudovi što ima! Do sada sam samo pisala o životinjama i o sličnim temama, ali niti jedan post nije posvečen mojim anđelima, mojem centru svijeta, mojim jedinim i najdražim ljubimčekima - The Bobi, Bingica and Lady Rea... Nebi sada pričala nekakve priče (btw večina vam piše u boxu) tako da ću vam stavit slike, ali nemojte misliti da sam ostala bez inspiracije za postove pa stavljam slike od mojih anđela... Ovo će se rijetko događati, ali mora jednom (= Bobika     Bingica    Rea    Bobi i Rea 4ever 2gether   Ovaj post je izmjenjen jer su prošle slike bile mutne, različitih veličina i sl.! Das is das... Adios!!! |
Ni krivi ni dužni su tako rođeni i ni krivi ni dužni odbačeni ):
05.09.2007., srijeda
|
Na početak ovog posta bi stavila ovaj link : klik... Radi se o zlatnoj retriverici Lucy.... Pošto nisam baš dobra s ngleskim dobila sam kratki prijevod pa ovako: S samo pet tjedana retriverica Lucy je bačena u smeče zbog paraliziranih zadnjih nogu. Obitelj Rudd ju je prihvatila kao svoju. Ijako su vetrinari za Lucy predviđali još dvije godine mala, ali snažna goldenica je preživjela deset i uginula u topilini jedinog doma s obitelji... Ja stvarno ne vjerujem da postoji iko koga ova priča nebi barem malo rastužila ijako sudeči prema svemu priča nije toliko tužna zato jer niko nemože živjeti vječno... Inače ovaj dio posta je prenesen s ovog topica... A ovo sam našla na YouTube-u: Ponekad iz zabave pišem romane i prije nego što sam vidjela Lucy sam počela pisati o zlatnoj retriverici koja također ima paralizirane noge samo što njezina životna priča ide malo drukčije (: Pa kada retriveri pomažu invalidima mislim DA BI BILO POŠTENO da ljudi pomažu takvim psima jer kao invalidi ni psi nisu krivi što su rođeni takvi. Također postoje kolica koja se psu mogu "ugraditi" pomoču kojih će on lakše hodati... Vidjela sam jednog dobermana kako s time trči ne hoda, a prave mu noge lete u zraku. Nezbam što da vam više napišem, ali mislim da je ovo dovoljno i mala anketa: Zaslužujuli drugu prliku? View Results at MyHotQuiz Sva sam luda jer me profesor iz tjelesnog naživcirao... Svi su rekli da je on baš dobar i bla, bla, a onda sam shvatila da mi je Šprki draži... Vjerojatno neznate o čemu ja pa posjetitelittle blogericu ... Uskoro ću novi post(: |
Traži li vaš pas prijatelja?
22.08.2007., srijeda
 Ljudovi evo kada sam vidjela ovaj novi dizajn (koj uopče nije loš) sam odmah odlučila napisat post, a dobih i inspiraciju... Jeste li se ikada zapitali dali je vašem psu dosadno gledat kako ljudi pričaju svojim jezikom? Dali bi možda on htio svojeg četveronožnog prijatelja? Hm ja jesam! I dok nisam dobila Reu sam stvarno mislila da je Bobika okružena ljudima i zamislite kako biste se vi osječali da ste u hrpi pasa i da uopče neznate o čemu pričaju, da ste potpuno isključeni. Oni vas glade i paze i vi njih volite, ali vam je jednostavno dosadno. Mislite da lupetam gluposti - mislila sam i ja, ali kada je Rea došla u našu obitelj shvatila sam da je Bobi puno pokretnija i možda malo ljubomorna, ali sretnija. Oni se dan i noč igraju kao na filmovima, natežu se igračkama, piju iz iste posudice, spavaju u istom krevetiću, zajedno uče, zajedno jedu, zajedno rade sve stvari njihove svakodnevnice. Ako vas zanima ovo onda ce vas mozda zanimati i ovaj post. Ne stignem sada previše napist ijako bi još mogla puno posati o tome... Dali mislite da psi žele svog psečeg prijatelja? View Results at MyHotQuiz Ovo zadnje ponuđeno zvuči glupo, ali mislim na to da ako su umorni vjerojatno ne žele mlađeg hiperaktivca koj će ih tjerat na igru... Obavezno se učlanite u ovaj forum!!! |
Svete životinje
15.08.2007., srijeda
|
Pokušavam vas komentirat, ali ne stignem tako da se nemojte ljutit...  MačkaDefinitivno najsvetija životinja... A za to su se pobrinuli Egipčani kada su počeli štovati mačke, raditi njihove gorbnice i kipove.. U Egiptu je bio zabranjen izvoz mačaka. Ubojstvo mačke se plačala istom mjerom - smrti. Boginja mačaka se zvala Bastet... Egipčani su se ili bojali mačaka ili su ih obožavali ili oboje. Mačka je bila član obitelji... Živjele su i na dvorovima s fraonima! Kukci Također u Egiptu se štovala jedna određena buba... Kada sam bila u Egiptu u nekom hramu je bila ta buba i nekoliko je krugova trebalo kružiti oko nje za sreču i takve stvari. Bube su stalno bile scrtane u grobnicama i hramovima... Krava Ovaj se put radi o religiji... Hindusi su (i još uvjek je) obožavaju kravu... Krave su opče ne koriste za hranu... Pušteno šeču po zemlji . Ljudi u prometu uvjek moraju čekati da se krava makne s ceste pa je sasvim normalno da se satima čeka da se krava makne... 90 % stanovništva Indije nikada nebi digli ruku a kravu ili o njoj rekli nešto ružno... Zapravo o njima pišu pjesme. Kada se ženi kaže da ima oči kao krava je največi moguči kompliment. Na sjeveru Indije krave čak ručaju s svojom obitelji!!! Na jugu Indije krava nije toliko sveta, ali je Indijci ne žele klati pa stare krave prodaju muslimanima i onda ih oni zakolju i prodaju ih Indijcima... Indijci kažu da krave štuju zbog ovog razloga: Shiva, Bog uništenja , jaše na biku... Inače Hindusi misle da se mrtvi ljudi pretvaraju u patke onda valjda u svinje pa u kravu.. Nisam sigurna, ali znam da je bilo tako nekako.. Pola toga sam uzela iz časopisa "Kućni ljubimci", jer nisam imala previše inspiracije... |
Što psa MORATE naučiti
08.08.2007., srijeda
|
Bobi je bila moja prva kujica (tj. pas) i sada kada imam Reu i Bobi shvačam da sam u prošlosti Bobi trebala naučiti par stvari... I sada snosim posljedice toga...Bobika je sada možda već prestara da je se to nauči, ali ne kažem da ću odustati... Normalno s Reom odmah trebam početi, ali da ne radit iste greške evo vam par stvari koje psa MORATE naučiti: Odobrenje:  Najvažnije je psa naučiti da počne jesti tek kada dobije vaše odobrenje. To je najvažnija stvar za dobrobit psa, jer svi mi znamo kako stradavaju životinje: jedu otrov... Tako da pas i kada je sam treba znat da nesmije to jest bez vlasnikova odobrenja... Najlakše ga je naučiti tako da ispred njega stavite neki kolačić koj on jako voli... Ako ga hoče pojest treba ga kazniti i tako nakon par puta mu kažite nešto poput Smiješ jesti ili bilo što. Treba biti uporan... I tako trebate psu dati do znanja da nesmije jesti ni kada vi niste u blizini. To možete postići da se nekoliko puta sakrijete iza zida i kada krene prema hrani i počne je jesti treba ga kazniti i ponovno ponoviti ono što ste ga naučili...Uz nogu... U psećem životu uvjek treba uvesti nekog reda. U ovoj naredbi treba biti dosljedan da rezultati budu takvi da pas koj nije na uzici hoda uz nogu i da uopče ne potrči za mačkom koja je u blizini... Normalno to je vrlo teško postići ako je pas tvrdoglav... Psa treba držati na kratkom povodcu, ali povodac treba biti dugačak toliko da se pas može tek toliko udaljit od vlasnika... Kada se pas udalji i počne natezat treba biti dosljedan i treba ga vuć uz nogu... I dok to radite naravno treba mu reći uz nogu tako da shvati što to znači... Ostani tu... Upravo na toj naredbi radim s psima u zadnje vrijeme. Pošto naredbu treba izreći istog časa kada se pas digne s mjesta na kojem je trebao ostati najbolje se koristiti izrazom "tu". Uzmite kolačić i kažite psu "Ostani tu" ili samo "tu" i gledajuči psa hodajte u natrag ako se pas ustane i ne posluša vas kada mu kažete "tu" ne zaslužuje nagradu... Pas ovu naredbu treba znati u svako doba i kada imate i nemate kolačić... Nisam znala o čemu da pišem pa sam o ovome jer ljudi najčešče griješe i psa nauče sjedni, daj šapu, lezi (ne mogu reći da sam iznimka, ali s Reom ću se potrudit)... Nadam se da sam vam barem malo pomogla... I želim reći da tekst nije kopiran... |
Posljedni ispračaj...
01.08.2007., srijeda
 U zadnje vrijeme sam se više puta srela s ljudima koji su nedavno izgubili kućnog ljubimca-psa. Bit ću iskrena i neču reči znam kako vam je, jer meni nikada nije uginuo pas... Ali skoro znam kako im je jer su meni uginule dvije mačke. Posljedni ispračaj je zapravo teži za čovjeka nego za psa, ali vjerujem da će čovjeku biti lakše ako zna da je olakšao psu posljednje trenutke.1. Ja živim samo 10-15 godina. Svaka riječ od tebe meni puno znači. Molim te dobro razmisli prije nego me uzmeš i postanem dio tvog života. 2. Daj mi dovoljno vremena da shvatim što želiš od mene. 3. Vjeruj mi, od toga živim 4. Nikada se ne ljuti na mene i ne kažnjavaj me. Ti imaš svoj posao, svoju zabavu, svoje društvo, a ja imam samo tebe. 5. Molim te ponekad razgovaraj samnom. Iako ne razumijem riječi, poznajem tvoj glas i znam da je on u tim trenutcima namijenjen samo meni. 6. Kako god da se odnosiš prema meni, dobro ili loše ja to nikada ne zaboravljam. 7. Prije nego me udariš pomisli na to da bih te svojom čeljusti lako mogao zgrabiti za ruku i ugristi te, ali ja to nikada ne činim. 8. Prije nego li me izgrdiš, kažeš da sam slab, lijen ili trom razmisli. Možda me muči nepravilna prehrana, možda sam bio predugo na suncu ili mi je oslabilo srce. 9. Brini se za mene i kada ostarim i ti češ jednom biti star. 10. Pripremi me za posljednje trenutke moga života. Nemoj reći da to nemožeš gledati i prepustiti me samome sebi. Znaj da mi je uz tebe sve puno lakše. I ja bi dodala 11... Čini mi se da sam ovo čula, ali: 11.Kada me više ne bude nemoj mjesecima tugovati. Udomi novog psa. Poštuj ova pravila i dok njega budeš odgajao. Usprkos novome psu nikada me nemoj zaboraviti zato jer ja tebe neću. To piše u mom boxu... Ako znate da će pas uginuti najbolje je nazvati vetrinara i dogovoriti termin kada nije u žurbi. S psom trebate ostati do zadnjeg trenutka. Eutanazijom ćemo psu "prijuštiti" najbezbolniju smrt, ali najvažnije je da vi budete uz njega. Možda će vam biti lakše ako ga pokopate ispred kuće da znate gdje je i da nemate grižnju savjesti dali je na nekom smeču ili odlagalištu. U drevnom Peruu ljudi su svoje pse pokapali u grobnice. Rastanak s ljubimcem ćete jednostavno najbolje podnijeti ako taj rastanak olakšate ljubimcu... Jer rastanak s ljubimcem je ubiti najteži zato što imate grižnju savjesti da ste napustili ljubimca... Ako spriječite tu grižnju savjesti posljedni ispračaj bit će vam lakši... I nikada nemojte ostaviti psa kada bude star jer to isto spada pod posljedni ispračaj... Zapravo dovoljno je reči: Pas vas nikada neće ostaviti pa nemojte ni vi njega... P.s. psa nikada nemojte ostaviti u staračkom domu. 30 Post Dodatak Obavezno posjetite Prijatelje životinja i pročitajte tri posljednja "posta": Ovaj Ovaj Ovaj Puno vam hvala na komentarima i uskoro ču napisat novi post! |
Otac ratnog zločinca zapalio i isjekao vučjaka
30.07.2007., ponedjeljak
|
Prestravljena sam! Neko tko je zapalio psa i zatim ge odsjekao sjekirom je dobio samo 6 mjeseci zatvora! Vjerujem da se sječate slučaja kada je jedan "čovjek" svoju kujicu tukao sačmaricom jer je ljude umjesto lajanja pozdravljala mahanjem repom, a kako bi joj skratio muke ju je policajac odmah ubio. I zamsilite da je taj "čovjek" za to dobio 6 mjeseci zatvora! Ovaj "čovjek" bi za svoje nedjelo trebao po meni dobiti smrtnu kaznu, a ne šest mjeseci. Za oči su mu zapeli ovi izgovori - Strvina je dobila što je zaslužila jer to nije bio pas čuvar, nego obična štetočina - rekao je Atlija. - U posljednje vrijeme nekoliko smo puta bili na meti različitih kradljivaca. Policija zna o tome i posljednji put kada su došli u selo, Boki, umjesto da me upozori, sjeo je u njihov otvoreni automobil i počeo im se umiljavati. Tada mi je prekipjelo - dodao je Atlija. - Bio je na lancu i došao sam blizu sa sjekirom. Počeo me napadati i tada sam ga sapleo u jutenu vreću. Počeo se oslobađati i gristi i tada sam dohvatio kantu benzina, polio ga i zapalio. Trčao je zapaljen po boksu i jedva sam ga uspio pogoditi sjekirom. Eto, to je cijela priča i neka je proklet onaj tko me prijavio - dodao je na kraju. Nakon dojave o mučenju i komadanju psa kninski policajci priveli su Nikolu na obavijesni razgovor, napisali mu kaznenu prijavu i zatim ga pustili. Ako je to biče koje ima osječaje ja sam buduči papa! Mučitelj i ubojica psa osuđen na pet mjeseci zatvora! Otac ratnog zloinca zapalio i isjekao vučjaka P.s. nažalost još nismo volontirali... |
Info štand... P!nk
28.07.2007., subota
|
Ljubica (Martina prijateljica), Marta i ja smo išli u grad zato jer su danas prijatelji životinja bili u Rijeci na Korzu. Kupila sam paket naljepnica, jedan magnet i dva bedža... Sve je bilo divno i krasno, a onda sam pitala tu curu koja je prodavala to dali azil u Rijeci traži volontere, a ona meni: Pa da! Njima stalno trebaju volonteri da im šeču pse, hrane ih i tako... Bila sam prehappy... Zato će Martu i mene sutra njezin tata možda odvest u azil... (Moj tata još mora naučit gdje je uopče taj azil   ) Onda sam otvorila još jedan blog, jer ako budemo volontirale moram na internet stavljat sliku pasa.... Možda slike budem stavljala ovdje, a možda na ovom blogu... To je to samo kratka obavest. Ovdje pogledajte web katalog. P!nk  Imala sam post o tome kako slavni i bogati pomažu životinjama. Izostavila sam poznatu osobu koja je poslala pismo Engleskoj kraljici zato jer su njezini stražari imali kape od krzna crnog medvjeda. To bi značilo da nisam baš normalna (!), ali sada ću ja malo više o P!nk...P!nk ima 3 psa (jedan se nedavno ugušio u bazenu i P!nk je bila u "depresiji") i dva štakora koja je spasila od smrti. Najviše mi se sviđa to da se P!nk ne boji reči što misli o tome, a također misli otvoriti azil ua svinje (!) koje su trebale biti nečiji ručak (znate na što mislim). Dosita je aktivnba kada su u pitanju životinje. Gotovo uvjek poveže životinje s nečim, radi peticije, šalje pisma slavnim osobama i ijako nisam njezin preveliki fan (ima ok glas) po osobnosti mi je draga kao Shakira (oni koji znaju koliko volim Shakiru znat će da imam visoko mišljenje o P!nk)... Trbala je pjevat na 21. rođendan princa Williama, ali kada je saznala da se bavi lovom je rekla da neće pjevat...Pink je članica PETA-e. Nadam se da će slijedeči post imati naslov: Prvi dan u azilu! P.s. posjetite Zlatnu Lunu i pomozite pri udomljavanju Bele! |
